RUNOVIĆI

Klimatska  obilježja

Područje Imotske krajine ima izmijenjenu sredozemnu klimu. To je u stvari klimatski tip karakterističan za dalmatinsku Zagoru i druge prostore koji se nalaze u neposrednom zaleđu Jadranskog primorja do kojih djelomično dopiru sredozemni utjecaji.

Osnovne značajke izmijenjene sredozemne klime su: niže temperature nego u susjednom primorju, veće temperaturne amplitude, sredozemni padalinski režim sa suhim ljetima i izrazito vlažnom zimskom polovicom godine (jesen-zima), pojave prevladavajućih lokalnih vjetrova kao u primorju (bura, jugo) i nešto manje izražena pojava periodičnih vjetrova u toku ljeta kao pandan maestralu i burinu u primorju, zdolac danju i zgorac noću. Sredozemni utjecaji na imotsko područje dolaze sa jugoistoka dolinama Neretve, Trebižata i Tihaljine i oni su ovdje, zbog otvorenosti reljefa prema jugoistoku, izrazitiji nego u ostalim dijelovima imotske krajine i nekim susjednim područjima (Vrgorac, Sinj).

Srednje temperature zraka za bivšu općinu Imotski u °C; mjerna postaja Imotski

 
Srednje količine padalina po godišnjim dobima u mm

Prevladavajući vjetrovi na području Imotske krajine su jugo i bura.
Učestalost juga u toku godine iznosi 25,9%, a učestalost bure je oko 21,8%, ako se ovome doda udio tišina koji iznosi 12,7%, onda na sve ostale vjetrove otpada 39,6% učestalosti.
Bura je relativno suh i hladan vjetar, najčešće puše u toku zime i proljeća, a donosi vedro, suho i hladno vrijeme.
Jugo je topao i vlažan vjetar koji se najčešće javlja u toku jeseni, zime i proljeća, zbog čega je i najučestaliji od svih vjetrova. Donosi toplo i vlažno vrijeme s kišom. Uz buru i jugo zastupljeni su još i drugi lokalni vjetrovi koji pušu iz raznih pravaca kao: tramontana; dosta jak sjeverni vjetar, najčešće se javlja zimi, levanat; relativno hladan istočni vjetar, najčešći je krajem jeseni, u toku zime i krajem proljeća, a obično donosi kišu a snijeg zimi.

Šumske površine nemaju većeg gospodarskog značaja. Uglavnom su zastupljene degradirane i niske očuvane šume (oko 80%), dok tzv. šume visoke jele, bora i hrasta (duba) imaju nisku postotnu zastupljenost od oko 20% i spadaju u kategoriju zaštitnih šuma.

Geološke naslage aluvijalnih nanosa formirale su plodna tla u zaravnima Imotskog polja i ka njemu spuštajućih bočnih dolina. Od ukupnih obradivih površina na obrađene oranice otpada oko 83%, vinograda 12%, a voćnjaka samo 0,3%. Zamjetne su tendencije u izmjeni strukture korištenja obradivih površina, sa do sada najviše zastupljenih žitarica i krmnog bilja, na veći uzgoj vinove loze i povrtlarskih kultura.

Od mineralnih sirovina najrasprostranjeniji je vapnenac koji se na području općine nigdje organizirano ne vadi.  

Reljef

Ovo područje je tipično kraško područje, dinarskog smjera pružanja, sadrži i sve karakteristične kraške elemente. Prevladavaju vapnenački grebeni koji se međusobno izmjenjuju sa kraškim poljima, zaravnima i uvalama.
Reljef je  krševit na južnom prostoru općine, koju čine obronci na kojima su smješteni zaseoci Runovića, te plodno polje kojim protječe rijeka Vrljika.

U skladu sa sastavom terena su i seizmičke prilike. Naime, cijelo područje bivše općine Imotski, pa tako i općine Runovići pripadaju IX. Zoni MCS, što znači da svi budući građevinski zahvati moraju uvažiti tu seizmičku osobitost.


Područje bivše općine Imotski



Područjem općine Runovići protječe rijeka Vrljika. Značaj ove rijeke je neprocijenjiv za Imotsko polje jer ga ona obilno natapa. Vrljika je inače poznata po rijetkoj endemskoj vrsti mekousne pastrve. Imotsko polje, gotovo je u cjelosti obrađeno, zasađeno pretežno vinovom lozom.

Zemljište  

Područje općine Runovići obuhvaća ukupnu površinu od  5942 ha, što je 1.31 %od teritorija Splitsko-dalmatinske županije.
Po mjerilima vrijednosti intenzivne poljoprivrede to je prostor znatno ograničenih mogućnosti. U pogledu zemljišnih resursa prevladavaju goleti, kamenjari i siromašni pašnjaci, pa je primjetan nedostatak plodnih obradivih površina. Sušnost ovog područja kao i nepostojanje sustava za natapanje dodatno ograničavaju upotrebnu vrijednost ovih tala. S druge strane, nezagađenost pedosfere, mogućnost melioriranja polja i razvijanja natapne mreže, kao i odsustvo industrije i drugih zagađivača povećava vrijednost prirodnih obilježja ovog kraja, što ga čini zanimljivim za specifične oblike biljne i uopće poljoprivredne proizvodnje.

Geološka i  pedološka osnova 

Na zagorskom području veliki su tereni gdje se na površini ili ispod škrtog pokrova vidi stanac kamen. Pokrivenost stancem kamenom kreće se i do 100% (strme jako isprane strane). U obradive površine ubrajaju se  pedosekvence na zaravljenim terenima sa obično ne mnogo tla za obradu. Bolji su uvjeti za poljoprivrednu proizvodnju u dolinama i uvalama, gdje se  nalazi tlo crvenica (in situ ili koluvijakalna), obično manje ili više degradirana. Najznačajnije poljoprivredne površine su kraška polja. Površine polja i dolina se povoljnim pedološkim i hidrološkim  prilikama znatno razlikuju od površina izvan polja. No, ova polja na kršu su još uvijek izložena manje ili više eroziji i okršavanju pa kod izvođenja meliorativnih radova treba poduzeti sve zaštitne protuerozijske mjere.

Hidrogeološke karakteristike

U svezi sa kraškim karakteristikama područja, hidrološke prilike su općenito nepovoljne. Stalnih i periodičnih tokova nema. Temeljna odlika  hidrogeologije područja  jest nepostojanost izvora i površinskih tokova  odnosno izrazito prevladavanje  vertikalnog otjecanja vode. Na nepovoljan režim vode u velikoj mjeri utječe i ljetno razdoblje suše, u trajanju 2-3 mjeseca, te u tim mjesecima nastupa ljetni zastoj vegetacije. Na hidrološke prilike prostora veći utjecaj vrše hidrogeološke osobitosti stijena nego hidrometereološke karakteristike.
Vapnenci i dolomiti se odlikuju pukotinskom poroznošću i u pravilu su dobro vodopropusne stijene. U kraškim područjima nema zadržavanja vode na površini, već se ona gotovo u cijelosti gubi u podzemlju. Vodopropusnost crvenice ovisi o količini glinovite komponente, a pijesci su dobro vodopropusni. Geološka i tektonska građa kraškog prostora  onemogućavaju  podzemne akumulacije, a propusnost stijena  i tala izaziva kratkotrajno površinsko zadržavanje oborinskih voda.

Kraška polja su smještena  između brda te imaju isti pretežno izduženi oblik i smjer pružanja  od sjeverozapada prema jugoistoku. Dužina i veličina polja se znatno razlikuju, kao i hidrološke i pedološke prilike. Zajedničko je najvećem dijelu polja da imaju slabije ili jače trajne ili povremene vodotoke. Obzirom na intenzitet plavljenja mogu se razlikovati mokra i suha polja.
Kad vode narastu,  i podzemne vode u tlu su više i tako ograničuju izbor vrsta poljoprivrednog bilja i mogućnost njihova uzgoja. U vrijeme sušnog perioda podzemne vode su u pravilu niske i poljoprivredne kulture su izložene suši. Odvodnjom i izgradnjom natapnih sustava omogućuje se raznovrsnija poljoprivredna proizvodnja i diže gospodarska vrijednost polja. Polja u zagorskom dijelu po svojoj naravi su kraška, pa su kao takva bila predmet zanimanja geološkim i hidrološkim stručnjacima pa i predmet pedoloških i gospodarskih istraživanja koja ukazuju na velike mogućnosti do kojih se može razviti poljoprivredna proizvodnja nakon odvodnje suvišnih voda i izgradnje sustava za natapanje.

Seizmičke karakteristike

                                                                                                
Područje općine je seizmički aktivno, a seizmički rizik je na svim dijelovima područja podjednak.  Za  navedeno područje  nije izvršena detaljna seizmička i seizmotektonska rajonizacija ali se temeljem seizmološke karte za povrate od 50, 100, 200, 500 godina, može ustanoviti osnovni stupanj seizmičkog intenziteta od 7° MCS sa mogućim odstupanjima u intervalu od 1° MCS.
Seizmološke karte iz kojih se očitava stupanj seizmičke aktivnosti pojedinog područja krupnog su mjerila 1:1.000.000 i stoga nedovoljno precizne. Stoga je potrebno pristupiti izradi detaljnije karte seizmičkog rizika (prema preporuci Županijskog plana u mjerilu 1:100.000 za područje cijele županije).Do izrade preciznije karte zaštita se mora provoditi sukladno važećim seizmičkim kartama, propisima i normama.

Biljni pokrov

Šumske površine nemaju većeg gospodarskog značaja. Uglavnom su zastupljene degradirane i niske očuvane šume (oko 80%), dok tzv. šume visoke jele, bora i hrasta (duba) imaju nisku postotnu zastupljenost od oko 20% i spadaju u kategoriju zaštitnih šuma.
Geološke naslage aluvijalnih nanosa formirale su plodna tla u zaravnima Imotskog polja i ka njemu spuštajućih bočnih dolina. Od ukupnih obradivih površina na obrađene oranice otpada oko 83%, vinograda 12%, a voćnjaka samo 0,3%. Zamjetne su tendencije u izmjeni strukture korištenja obradivih površina, sa do sada najviše zastupljenih žitarica i krmnog bilja, na veći uzgoj vinove loze i povrtlarskih kultura.

Mineralne sirovine

Od mineralnih sirovina najrasprostranjeniji je vapnenac koji se na području općine nigdje organizirano ne vadi.